Category Archives: VIP povijesti

Carica Marija Terezija

Za vrijeme vladavine Marije Terezije došlo je do reorganizacije Vojne krajine. 1746. g. utemeljena je Otočka pukovnija br. 2 (koja je teritorijalno zauzimala sjevorozapadni dio današnje Ličko-senjske županije). Taj sustav teritorijalne podjele je uz manje korekcije zadržan sve do razvojačenja Vojne krajine, a Otočac je postao središte pukovnika, a time i središnje mjesto cijele pukovnije. To je odredilo njegov daljnji razvitak u upravnome, sudskome, školskome ali i u gospodarskome smislu. Marija Terezija je također zaslužna što je 1774. g. odobrila održavanje sajmovanja srijedom, ta tradicija se zadržala do današnjega dana. Također je iz državne kase potpomagala obnovu katoličkih crkava, uostalom i stožerne crkve Presvetoga Trojstva u Otočcu, o čemu svjedoči natpisna ploča na latinskome jeziku nad ulaznim vratima crkve. U turističkome smislu njen lik je korišten već u nekoliko manifestacija u Gradu Otočcu, a njezina pozitivna recepcija među domaćim žiteljstvom otvara velike mogućnosti repliciranja ‘in vivo’ u bogaćenju turističkoga sadržaja.


Ban Josip Jelačić

Ban Josip Jelačić nije službovao u Otočcu, no kod lokalnoga žiteljstva je ostao u velikoj uspomeni (kao privremeni zapovjednik Otočke pukovnije 1848. i 1849. služio je njegov brat Đuro Jelačić). Uspomena na bana Jelačića seže iz vremena Mađarske revolucije kada je Otočka pukovnija sudjelovala u gušenju pobune u Mađarskoj, Vojvodini i Erdelju 1848/9.: „Tako je došao dan kad je bila bitka u Iđošu (Hegyes), jedna od najkrvavijih u ovomu ratu. Dva dana prije ove bitke Otočanima su podijeljena odličja (Dekorationen), pri čemu je ban gologlav dočekao Otočane, zbog čega je iz svake postrojbe svih zborova bila nazočna po jedna kompanija. Ban je na ovomu mjestu rekao: “Moja gospodo, skinite šešire, sada dolaze moji hrabri Otočani!”, pri čemu je jedna divizija prodefilirala uskliknuvši “Živio!”. (F. Bach: Otočaner Regiments-Geschichte, 1853.)

Otočka pukovnija je nakon smrti bana Jelačića dobila naziv ’79. Jelačićeva pješaka pukovnija’ sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije. Iako je otočka vojarna nosila naziv Franz Josef I, u vrijeme Domovinskoga rata dobila je naziv ‘Vojarna bana Jelačića’, što i danas nosi.

Grad Otočac je dao izraditi odoru po modelu kakav je koristio Jelačić te dao izraditi sablju iz istoga vremena. Odjeća i sablja je korištena već niz puta u turističkoj promociji Grada Otočca.


General Nikola Maštrović

General Nikola Maštrović iako nije rođen u Otočcu, ponio je među otočkima krajišnicima naziv ‘otac kraja’. Taj epitet je zaslužio za vrijeme svoga boravka u Otočcu kao pukovnik Otočke pukovnije od 1843. do 1849., skrbeći o životu krajišnika prožetih teškom neimaštinom i gladi. Za njegova zapovijedanja izgrađen je pukovnički kvartir (zgrada pukovnije), uređena glavna ulica kroz naselje, potaknuto amatersko kazalište u Otočcu na hrvatskome i njemačkome jeziku, starao se oko gradnji i obnova crkava (Otočac, Priboj, Vrhovine). O svom trošku je kupovao hranu gladnima, a koliko je volio ovaj kraj govori i „Knjiga gospodina oberstara Maštrovića svojiem Otočanom“, tiskana u Beču 1845. g. o njegovu trošku, svojevrsni poučni priručnik moralno-etičkoga i vjerskoga sadržaja. Otočac se generalu Maštroviću, koji je prerano umro 1850. g. duboko razočaran spletkama bečkoga dvora, odužio postavljanjem spomen ploče u središtu grada te davanjem jednoj ulici njegova imena.


Otočki graničar

Odora Otočkih graničara (prema crtežu iz 1756. godine): crveni kaput, crvene hlače i crveni telećak. Visoka kapa bila je crna, kao i čizme do pol lista. Košulja je bila plava. Bogati ukrasi i vrpce su zlatne i plave boje sa bijelim preko ramenim pojasom kao znakom raspoznavanja postrojbe u ratnom metežu. Zanimljivo je da su graničari na spomenutom crtežu prikazani s pletenicama koje su spletene iz sljepoočnice i slobodno padaju ispred ušiju. Pletenice su bile duge negdje do ruba brade, odnosno početka vrata. Nositi pletenice nije bila naredba, već graničarska tradicija iz prastarih vremena graničarskog života na ovim prostorima.


Naporom Grada Otočca, nekadašnjeg središta Otočke pukovnije, sašivene su replike opisanih odora. Poštivao se svaki detalj, od boje, kroja, svakog ukrasa. Jedino se namjerno odstupilo od znaka na kapi koji je ostao neraspoznatljiv i sasvim uspješno je zamijenjen sadašnjim grbom Otočca. Ova postrojba je nazvana “Otočki graničari”, držeći da je ovaj naziv najprimjereniji s obzirom na slavnu Otočku pukovniju. Pod Otočkim graničarom se misli na tradiciju Ottochanera koja se u ono vrijeme protezala od mora do Zavalja (reklo bi se danas: od Grada Senja, Grada Otočca, Općine Vrhovine, Općine Perušić i Općine Plitvička Jezera).