Stožerna župna crkva (Stabskirche)

INFO TOČKA STOŽERNA CRKVA

Crkva Presvetoga Trojstva s istočne strane omeđuje nekadašnji paradni trg, današnji park, kojega su definirale gradnje vojnih zgrada s početka 19. stoljeća. Ne može se odvojiti od paradnoga trga jer su mise za vojsku u toplijem dijelu godine držane vani, upravo prema i u paradnome trgu.

Otočka župna crkva Presvetoga Trojstva je u vrijeme Vojne krajine bila stožerna crkva Otočke pukovnije. Bila je to prva crkva u cijeloj pukovniji, a misnim slavljima nazočio bi pukovnijski  časnički i dočasnički zbor katoličke vjere. Zato su brojni zapovjednici Otočke pukovnije darivali ovu crkvu novim oltarima, novim krovom, liturgijskim posuđem, ruhom i drugim. U stožernoj crkvi blagoslivljane su ratne zastave Otočke pukovnije te se čuvale u bitkama diljem Europe zaplijenjene zastave poraženih. Otočka stožerna crkva bila je središte vjerskoga života u regiji Gackoj i šire.

A crkva Presvetoga Trojstva je stara građevina, jedinstvena po svom arhitektonskom izgledu, koja se sastoji od središnje lađe i šest pobočnih kapela, korom i galerijom. Kao vrijeme njene gradnje uzima se 1684. g., premda je vjerojatno mnogo starija. Naime, iz starih spisa poznato je da je van zidina grada Otočca, tada smještena na otočiću usred rijeke Gacke, postojala na sadašnjoj lokaciji crkvena građevina. Bio je to samostan, sa samostanskom crkvom, a vjerojatno se povijest crkve i samostana može protegnuti preko benediktinaca do u 11. st. jer na Bašćanskoj ploči (tom ugaonom kamenom spomeniku hrvatske pismenosti i kulture, pisanom čakavskim hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom) u zdanjem retku stoji: V to vrime biše Mikula v Otočci sa svetuju Luciju v jedino’. A benediktinci svojim postojanjem na ovom prostoru regije Gacke vraćaju memoriju još najmanje tri stoljeća unazad u vrijeme hrvatskoga kneza Borne (dux Guduscanorum – knez Gačana), prvoga gačanskoga kneza koji je kao vazal franačkoga kralja — proširio svoju vladavinu na okolna područja Like, Krbave, Liburnije i Dalmacije i postavio temelje prve srednjovjekovne hrvatske države početkom 9. st.

Činjenično je nesporno da je postojao samostan van gradskih zidina jer gačanski knez Žigmunt Frankopan 1443. traži od pape dopuštenje da obnovi samostan kojega su Osmanlije porušile. Očito da to dopuštenje dobiva te  pored obnove obilno je darivao samostan i samostansku crkvu sv. Nikole, sagradivši u neposrednoj blizini i svoj dvorac. Bile je to pretpostavka da 5. ožujka 1460. g. od pape Pia II. dobije Otočku biskupiju i samostansku crkvu pretvori u katedralu sv. Nikole (Mikule) i da Otočac bude po prvi puta proglašen ‘za vječna vremena’ gradom (civitas). Otočka biskupija je imala pet biskupa ali zbog nestabilnih političkih prilika je nestala već 1535. g. Bilo je to vrijeme egzodusa žitelja pred nadirućom osmanlijskom opasnošću, a zgrada samostana i crkve je morala biti porušena 1636. po naredbi kralja Ferdinanda II. kako se ne bi Osmanlije njom koristile i ugrozile Otočac. Kao ruševina obnovljena je 1684.

Crkva Presvetoga Trojstva obnovljena je najprije kao gotička građevina, no 1773. g. je temeljito obnovljena kada je arhiđakon Zantoni dao ‘na svoju ruku’ sagraditi lijevi i desni kor, urediti je u  baroknom slogu. Obnovom ove crkve od 1996. g. ispod žbuke je na svjetlo dana izišla struktura njenih visokih i veličanstvenih gotičkih prozora. Također je sakristija ispod žbuke krila znakove nekadašnjih prohujalih vremena i namjena (maleni zazidani četvrtasti prozori, udubljenja za drvene grede koje su vodile prema van i sl.), a također i obnova župnoga stana u dvorišnom dijelu otkrila je očito klaustar nekadašnjega samostana u kolonadama.

Crkva Presvetoga Trojstva je sve do Domovinskoga rata bila najvrjednija i najopremljenija crkva ne samo u regiji Gackoj već i mnogo šire; njen glavni oltar i šest pobočnih oltara, njene slike i slikarije na zidovima odavale su dugu tradiciju bogata vjerskoga života. U cijelosti je obnovljena prije samoga Domovinskoga rata, da bi je 15. rujna 1991. fosfornim streljivom namjerno potpalila tzv. JNA i odmetnuti Srbi. Sve je u požaru stradalo, ostali su samo zidovi i pojedini nagorjeli ostatci crkvena namještaja. Tom prigodom je od kiše stradala i velika freska na vanjskom zidu sakristije, koju je 1916., u jeku Prvog svj. rata, naslikao češki slikar, a tada vojnik 79. Jelačićeve pješačke pukovnije, Aleksander Duchek, nazvavši je ‘Kraljica mira’. Obnova ove crkve i dalje traje.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: